Naslovnica O Centru Zakoni Dokumenti Pronađi Korisne veze
HCPM

Povijest projekta

Analiza poljoprivrednih tržišta

Kako prodati?

Pokretanje i razvitak biznisa

Primjeri iz prakse

 

 

Povrće i voće

Povrće :: Voće :: Objekti za skladištenje :: Industrija prerade

POVRĆE

Povrće se uzgaja na 72,433 ha (2003.g.) ili 5% od ukupnih zasijanih površina Republike Hrvatske. Najvažnije povrće koje se uzgaja na otvorenim poljima u Hrvatskoj je kupus, grah, luk, rajčica, paprika i krastavac, koji se uzgajaju na više od 70% ukupne površine pod povrćem. U prosjeku, krumpir se uzgaja na 65.000 ha. Prinos krumpira je prilično nizak, u prosjeku 10 tona po hektaru. Godišnja proizvodnja povrća iznosi oko 450 tisuća tona (ne uključujući proizvodnju krumpira). Proizvodnju je potrebno povećati za 100% kako bi se u Hrvatskoj osigurala kontinuirana opskrba i samodostatnost potreba za povrćem.

Samo je mali dio ukupne proizvodnje namijenjen za tržište s obzirom da je proizvodnja vezana uz preradu, ili je pak namijenjena prodaji na veliko, tržištu ili izravno kućanstvima. Problem s kojim se suočavamo je taj da se povrće ne uzgaja sukladno standardima (nedostatak odgovarajuće obuke za poljoprivrednike) što s obzirom na standarde tržišne kvalitete, takvu proizvodnju čini nekonkurentnom spram kvalitete uvoznog povrća. Najveći udio u tržišnoj proizvodnji imaju obiteljska gospodarstva, a samo 4% udjela imaju poduzeća proizašla iz bivšeg socijalističkog sektora.

Domaća proizvodnja se suočava s velikim uvozom svih vrsta svježeg povrća, naročito povrtnih proizvoda i sušenog povrća. U Hrvatskoj nedostaje objekata za preradu, posebno na obiteljskim gospodarstvima. Poljoprivrednici koji planiraju započeti s proizvodnjom bi trebali proći posebnu obuku u konkurentnoj tržišnoj proizvodnji.

Hrvatsko tržište proizvoda je loše organizirano i ne opskrbljuje tržište kontinuirano s dovoljnim količinama proizvoda. Proizvodnja povrća treba zadovoljiti određene standarde po pitanju kvalitete i cijene. Cijene trebaju biti razumne i u skladu s kupovnom moći potrošača. Zbog toga, procjena proizvodnje mora odgovarati procjeni u državama članicama EU-a.

Nema dovoljno kvalitetnih kapaciteta za kratkoročno i dugoročno skladištenje povrća. Stoga su cijene određenih vrsta povrća su veoma nestabilne i promjenjive čak i u slučaju laganih promjena u ponudi i potražnji.

Staklenici

Svega 40 hektara je pod staklenicima. Plastenici pokrivaju oko 220 hektara. Površina pod plastenicima u posljednje četiri godine se povećala za skoro 50%. Širok je raspon tipova plastenika, od drvenih konstrukcija kućne izrade s jednim slojem PE folije do suvremenih konstrukcija od čelika s bočnim i prednjim stranama izrađenim od polikarbonata s pokrovom s dva sloja EVA filma.

Svega se 10% plastenika grije, većinom laganim gorivom, i samo u prvoj fazi rasta povrća. Površina pod Ťtunelimať je u posljednje 4 godine povećana za 10% i sad oni pokrivaju oko 250 hektara. Niski tuneli pokrivaju oko 260 hektara. Hidroponska proizvodnja povrća je prisutna na samo 4 hektara i većinom se koristi kamena vuna ili piljevina (od drveta) kao supstrat. U prosjeku, godišnja proizvodnja povrća iznosi 3,5 milijuna kilograma.

VOĆE

Voćnjaci zauzimaju oko 68 tisuća ha ili 2,2% poljoprivredne površine, što je mali postotak s obzirom da Hrvatska ima povoljne klimatske i pedološke uvjete kao i tradiciju voćarske proizvodnje kako kontinentalnog tako i mediteranskog voća. Oko 95% voćnjaka je u vlasništvu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava zbog čega je proizvodnja fragmentarna i neproduktivna, sa značajnim oscilacijama u kvaliteti i urodu. Najvažnije voćne vrste su jabuka, šljiva, breskva, višnja, orah, a od mediteranskog voća maslina i mandarina. Prosječna godišnja proizvodnja voća iznosi 161 tonu. Od dvadesetak vrsta voćaka, Hrvatska svojom proizvodnjom pokriva potrebe potrošnje samo u proizvodnji mandarina.

Objekti za skladištenje voća i povrća

Trenutno je u Hrvatskoj kapacitet skladištenja dosegao 70.000 tona, ponajviše za jabuke i kruške. Pokazatelji ukupne potrošnje voća pokazuju da bi kapacitet skladišta u Hrvatskoj trebao iznositi 100 tisuća tona. Također su potrebna kvalitetna skladišta, za kratkoročno i dugoročno skladištenje drugih vrsta voća (bobičasto voće, grožđe, agrumi) do njihove potrošnje, čiji bi kapacitet otprilike bio 120 tisuća tona. Također je i nedovoljan broj objekata za skladištenje nekih 120.000 tona povrća koji se skladište na određeno vrijeme. U svakom slučaju, potrebno je povećati primarnu proizvodnju voća i povrća i stabilizirati količine. Ovo uključuje svježe povrće i voće i ono namijenjeno za preradu. Sadašnja razina razvijenosti infrastrukture i domaće proizvodnje zahtijeva da daljnja priprema programa uzme u obzir optimizaciju kapaciteta, te regionalnu distribuciju tih kapaciteta. Trenutno, šire područje grada Zagreba, koje obuhvaća zapadni kontinentalni dio Hrvatske, ima dovoljan broj raspoloživih skladišta. Novi pristup zahtijeva izgradnju novih skladišta i hladnjača za određene vrste voća i povrća koja se uzgajaju u regijama (Slavonija i Baranja i sjeverno-zapadna Hrvatska) na odabranim lokacijama, s logičnim izborom uvjeta proizvodnje i prijevoza.

Industrija prerade voća i povrća

Prerada voća i povrća jedan je od najslabije razvijenih dijelova prehrambene industrije. Razlog tome prvenstveno je u nedostatnoj proizvodnji svježeg voća i povrća usprkos povoljnim klimatskim i agroekološkim faktorima. S obzirom na asortiman proizvoda, znatna je razlika među županijama i proizvodima, ovisno o proizvodnoj regiji. Na primjer, Požeško-slavonska, Sisačko-moslavačka i Međimurska županija proizvode uglavnom sokove od voća i povrća. Ličko-senjska županija je poznata po proizvodnji šumskog voća i šumskih gljiva. Prerada borovnice, te proizvodnja vina od kupine su djelatnosti isključivo obiteljskih gospodarstava u Osječko-baranjskoj županiji s više od 10.000 litara vina od kupine godišnje. Osječko-baranjska i Varaždinska županija su glavni proizvođači i prerađivači kupusa i cikle. Ove dvije županije proizvedu tijekom godine oko 6.700 tona kiselog kupusa. Općenito, kiseli kupus u Hrvatskoj je najuobičajeniji proizvod koji se dobiva preradom kupusa. Status prerade voća i povrća je vrlo nepovoljan, jer su mnoge od velikih tvornica u državnom vlasništvu s velikim kapacitetom zatvorene. Uzrok tome su problemi proizašli iz privatizacije kao i nedovoljno investiranje. Samo nekoliko društava s priznatim markama proizvoda i tehnologijom po standardima EU-a može konkurirati na lokalnom a odnedavno i na međunarodnom tržištu. U Hrvatskoj je registrirano samo 28 pravnih osoba /zadruga koji se bave preradom voća i povrća. Oni se snabdijevaju sirovinama izravno od svojih lokalnih poljoprivrednih proizvođača. Većina njih se nalazi u Osječko-baranjskoj i Virovitičko-podravskoj županiji. U Osječko-baranjskoj županiji se godišnje proizvede 7.500 tona začina od sušenog povrća, te gotovih začina, i 4.500 tona ostalih proizvoda (kiselo povrće i salate, varivo od povrća, ajvar od crvenih paprika, itd.). U Virovitičko-podravskoj županiji registrirane su 4 pravne osobe/kooperacije s godišnjom proizvodnjom od 13.000 tona proizvoda od raznog povrća. Kako bi se poboljšao tržišni položaj malih i srednjih poduzetnika u sektoru prerade voća i povrća, vrlo je bitno ulagati u modernizaciju postojećih tvornica. Također je bitno kanalizirati proizvodnju voća i povrća na obiteljskim gospodarstvima kako bi se osigurala dovoljna kvaliteta i količina sirovina za lokalnu preradu. Tek tad će visoka ulaganja u potrebna skladišta, stanice za razvrstavanje i hladnjače (ispod -10° C) i pakiranje biti isplativa.

Preuzmi dokument (PDF - 46 kB)

 

 

 
HCPM - Hrvatski centar za poljoprivredni marketing